![]() |
|||||||||||||
BUDUĆE EKSPEDICIJE - Sirija i Jordan 2010 |
|
||||||||||||
![]() |
|
TREKKING KROZ SIRIJU I JORDAN 2010
Lokacija: * Sirija: Alepo, Hama, Palmira, Damask PLAN PUTA SIRIJA
JORDAN
CENA: Sirija i Jordan 1500 Evra U cenu je uračunato:
U cenu nije uračunato:
NAPOMENA:
Organizator i vođa puta: Slobodan Stokić
SIRIJA ALEPO, zajedno sa Damaskom, važi za najstariji kontinualno naseljeni grad na svetu. I ostali Bliskoistočni gradovi to isto tvrde za sebe, ali postoje dokumenti još iz drevnog kraljevstva kraljice Mari sa Eufrata koji govore o tome da je Alepo u 18 veku pre Hrista već uveliko bio moćna prestonica koja je naseljena sve do danas, gotovo punih 8000 godina. Alepo ima veoma bogatu istoriju. Tokom vladavine Seleucida koji su ovde dosli sa Aleksandrom Velikim, ovaj grad se zvao Beroia, sve dok grad nije pao pod vladavinu starog Rima i postao glavno trgovinsko čvorište između Mediterana i Azije. Grad su razrušili Persijanci 611 god., pa je zatim pao po vlast muslimana 637 god., dok ga Vizantija nije ponovo preuzela 961 god. Od 1124 god., gradom su zavladali Krstaši. Nakon napada Mongola 1260 i 1401 god., grad je bio gotovo napušten, a 1517 god., ga je preuzelo Tursko Otomansko carstvo.
QALA’AT SAMAAN su ostaci crkve-bazilike Sv.Simeona i predstavljaju arheološko nalazište koje definitivno ne treba propustiti tokom obilaska Sirije. Simeon je rođen 392. godine i kao sin pastira dat je kao mali da živi u manastiru. Simeon je manastirski život doživeo kao nedovoljno asketski, te se povlači u pećine u obližnjim brdima i nastavlja život samonametnutog aksetizma. Ubrzo se prosirio glas o ovom asketi i ljudi su počeli da dolaze kod njega tražeći blagoslov. Simeon je prezirao ovu invaziju na njegovu osamljenost, te je podigao stub na kojem je živeo kako ga ljudi ne bi mogli dodirivati. Legenda kaže, da kako se njegova tolerancija na ljude smanjivala, tako je podizao sve viši stub i gde je proveo 40 godina na stubu, od kojih je poslednji bio visok 18m. Simeonovo ekscentricno ponašanje je dovodilo hodočasnike čak iz Britanije i Francuske. Kada je umro 459. god., Simeon je verovatno bio jedna od najpoznatijih osoba V veka, a njegovo telo je sahranjeno u velikom hrišćanskom centru u Antiohiji. Oko stuba na kojem je on proveo svoj život i sa kojeg je propovedao, podignuta je ogromna crkva u obliku četiri odvojene bazilike koje su sazidane tako da čine oblik krsta, svaka sa ulazom koji vodi u centralno osmougaono dvorište. Kada je završena izgradnja 490 god., ova crkva bazilika je bila najveća crkava tog vremena.
APAMEA, iako nije toliko vrhunski prepoznatljiva poput Palmire, smatra se za jednu od glavnih atrakcija Sirije koju ne treba zaobići. Apamea podseća na porušenu verziju Zenobijinog pustinjskog grada napravljenog od ružičastog kamena, ali je Apamea bila izgrađena od sivog granita i nalazi se na travnatoj livadi koja gleda na Al-Ghab ravnicu. Apamea je izgrađena u III veku pre Hrista od strane Seleciusa I, bivšeg generala vojske Aleksandra Velikog i postala je vodeće trgovinsko čvorište ovog regiona. Apamea je 64 godine pre Hrista osvojena od strane rimskog generala Pompeja, kada je grad ušao u svoje zlatno doba koje je trajalo do II veka nove ere kada je veći deo grada uništen u snažnom zemljotresu 115 godine nove ere.
MISYAF (tvrđava asasina) je zamak koji se nalazi na obroncima Jebel Ansariyya, na oko 40km zapadno od Hame. Ovaj zamak je poznat kao prvo utvrđenje koje je podignuto na ovom prostoru. Osvojeno je 1103 god., od strane Krstaša. Krstaši nisu imali dovoljno ljudstva da brane ovaj zamak, tako da je on pao u ruke misteriozne sekte Ismaili, koja je daleko poznatija kao sekta Asasina. Kao Šiiti, Ismaili su vodili gerilske borbe protiv Sunitske dinastije Ayyubid. Izveli su nekoliko uspešnih atentata na važne Sunitske ličnosti, a u periodu od 1175 do 1176 su pokušali dva atentata na sultana Saladina. Nakon drugog pokušaja atentata, sultan Saladin je naredio napad na tvrđavu Misyaf. Šta se dešavalo posle toga, ostalo je nepoznato i ostalo je u domenu legendi.
QASR IBN WARDAN je podignut od strane Vizantijskog cara Justinijana sredinom VI veka n.e. kao deo defanzivne linije koja je uključivala Rasafu i Halabiju na Eufratu. Qasr Ibn Wardan je bio igrađen kao vojna baza, palata i crkva. Izgled Qasr Ibn Wardana je više podsećao na skromnu javnu gradsku zgradu nego na vojno uvrđenje i graničnu ispostavu. Postoji jedna teorija da je Qasr Ibn Wardan više bio mesto iz kojeg se vršila kontrola nad lokalnim bediunskim stanovništvom, kao i da je služio da impresionira i pokaže snagu i nadmoć Vizantije na lokalnim siromašnim beduinskim stanovnicima.
BEEHIVE HOUSES (kuće u obliku košnica) se nalaze u selu Sarouj. Ove gradjevine su savršene u svojoj jednostavnosti. Igrađene su u konusnom obliku od cigala koje se prave od belog blata. Imaju samo jednu prostoriju u koju postoji samo jedan mali ulaz. Izuzetno su dobro prilagođene klimi, jer debljina zidova i nedostatak prozora koji stvaraju mračnu prostoriju koja zadržava jednaku temperaturu kako tokom letnjih vrelina, tako i tokom hladnih zimskih dana. Od vremena Bala do danas, ostalo je još samo nekoliko ovakvih kuća.
DEAD CITIES (Vizantijski Mrtvi Gradovi Serjilla i Al-Bara) su glavna atrakcija u regionu oko Alepa. Ovi gradovi su niz drevnih gradova duhova koji leže između planina od Alepa do Hame. Datiraju iz perioda kada je ovaj predeo bio zaleđa velikog Vizantijskog Hrišćanskog grada Antiohije. Najveća misterija je razlog zbog kojih su gradovi napušteni. Jedna od najprihvaćenijih teorija je da su tih godina ova sela i gradovi bila napuštana „prirodnim“ demografskim migracijama. Trgovinski putevi su se menjali, a ljudi su ih pratili.
QALA’AT SALAH AD-DIN (Kalat Salahadin), iako mnogo manje slavan nego Krak de Ševalije, privukao je TE Lorensa (Lorensa od Arabije) da piše o njemu. Prema Lorensu, zamak se zvao Seone (Sayhun na Arapskom), po kojem su ga poznavali Krstaši, a po Robertu od Seona, jednog od Krstaških graditelja. Zvanično ime Qala’at Salah ad-Din je dobio 1957. god. Qala’at Salah ad-Din je senzacionalno mesto najviše zbog toga što je smešten na vrhu šumovite klisure. Približavajući se ovom zamku iz pravca obližnjeg sela Al-Haffa, na prvi pogled sa vrha klisure ka severu vidi se ovaj predivni zamak.
QALA’AT MARQAB (Kalat Markab) je posle Krak de Ševalijea i Kalat Salahadina treći Krstaški zamak po svojoj impresivnosti. Ovaj zamak je izgrađen od crne bazaltne stene. Ovaj zamak nije potpun poput Krak de Ševalijea, niti ima dobri ofanzivnu poziciju poput Salahadina, ali se sa mesta na kojem se nalazi ovaj zamak pruža gotovo neverovatan pogled na Mediteran i sredozemno more sa jedne i Sirijske doline koje se spuštaju sa druge strane. Originalni zamak su izgradili Muslimani, verovatno 1062 god. n.e. Tokom ranog XII veka, pao je u ruke Krstaša i bio po nadležnošću Antiohije sve dok nije bio prodat 1168 Vitezima Hospitaller-ima. Hospitalleri su zamku dali današnji oblik. Ovaj zamak je 1285 god., pao u ruke Mamlučkom sultanu Qalaun-u.
QALA’AT SHMEMIS (Kalat Šmemis) je još jedan od napuštenih, a ujedno i poslednji Krstaški zamak koji ćemo obići tokom naše posete Siriji. Kalat Šmemis je zamak koji je u senci prethodnih zamaka. Njegova uloga i strateški položaj nisu bili važni poput uloga prethodnih zamaka, ali obzirom da prolazimo pored njega, vredi mu posvetiti vreme i pažnju.
KRAK DES CHEVALIER (Krak de Ševalije) je zamak koji autor Paul Theroux sažeto opisuje kao zamak snova iz dečje mašte o viteškim borbama, oklopima i zastavama. Lorens od Arabije ovaj zamak jednostavno zove „najlepšim zamkom na svetu“. Ovaj zamak je Sirijska vrhunska atrakcija koju nikako ne bi trebalo propustiti. Ovaj zamak je izuzetno dobro očuvan, tako dok boravite u njemu stićićete utisak kao da ste se vratili 800 godina unazad. Zamak je sazidan na uzvišenju Jebel Ansariyya. Ko god je kontrolisao ovaj zamak, poznat kao Homs Gap, kontrolisao je i imao vlast na protokom robe i ljudi na teritoriji Sirije. Prva tvrđava za koju se zna da je sazidana na ovom mestu, sagrađena je od strane Emira od Homsa 1031 god. Bio je potpuno razrušen po naletom hordi Prvog Krstaškog pohoda 1099 god. Obvnovljen je nekih 11 godina kasnije kada su Hrišćanski vitezovi osnovali Sveti Grad i počeli da šire religiju. Sredinom XII veka, elitni red vitozova Hospitaller-a zamenio je Prve Krstaše i sagradio i proširio Krak de Ševalije do današnjih razmera. Ovaj zamak je 1271 godine osvojen od strane muslimana pod naletom vojske Mamlučkog sultana Beybara.
PALMYRA (Palmira), lokalcima poznata kao Tadmor (drevno Semitsko ime), Palmyra je Sirijska turisktička atrakcija broj 1 i jedno od najposećenijih svetskih istorijskih mesta. Ruševine grada datiraju prevashodno iz II veka n.e. i pokrivaju nekih 50 hektara, i uglavnom je većina ostataka ovoh grada iskopana i restaurirana. Arheolozi i danas otkrivaju nova nalazišta i pronalaze artekfakte oko Hrama Bela. Tadmor (Pamira) se prvi put spominje u tekstovima koji datiraju još iz drugog milenijuma p.n.e. Prvi vladari, ukljušujući i Asirce i Persijance vladali su ovim gradom pre no što su ga preuzeli Seleucidi, a sam grad, u obliku kakav je danas, je podigao Seleucid, bivši general Aleksandra Velikog. Grad se nalazio na Putu Svile i bio je važna trgovinsko i strateško čvorište u ovom regionu. Ovo arheološko nalazište obiluje izuzetno bogatom istorijom, i tokom posete Siriji predstavlja mesto koje se ni po koju cenu ne sme zaobići.
HAMA, sa Orontas rekom koja preseca gradski centar i obalama reke koje su oivčene drvoredima i predivnim vrtovima i u kome se čuje škripa drevnih vodenica (Noria), je jedan od najatraktivnijih gradova Sirije. Obzirom da u ovom gradu nema puno turističkih atrakcija koje se mogu posetiti, njegova mirna atmosfera, dobri restorani i odlični hoteli su kombinacija koja čini ovaj grad prijatnim mestom u kojem treba provesti nekoliko opuštajućih dana. Komfor Hame treba iskoristiti kao mesto odakle će početi i završiti se nekoliko dnevnih ekskurzija na čuvena mesta u Siriji.
DAMASK važi za najstariji, kontinualno naseljeni grad na svetu. Hijeroglifske pločice pronađene u Egiptu upućuju na „Dimashqa-u“ kao jedan od osvojenih gradova od strane Egipćana u XV p.n.e., ali iskopavanja u dvorištu Umayyad džamije došla su do otkrića artefakata koje datiraju čak iz trećeg milenijuma p.n.e. Ime Dimashqa se pojavljuje i u Ebla arhivima, kao i na pločicama pronađenim na Mari. U svojim najranijim vremenima, Damask je bio grad oko kojeg su se vodile najveće borbe. Neki od ranih osvajača bili su čuveni Kralj David od Izraela, Asirijci u 732 p.n.e., Nebuchadnezzar oko 600 p.n.e. i Persijanci u 530 p.n.e. U 333 p.n.e., grad je osvojio Aleksandar Veliki. Grčki uticaj se pojavio kada je grad bio osvojen od strane Nabatejaca u 85 p.n.e., dok je samo 21 godinu kasnije Damask postao provincija starog Rima. Pod vladavinom starog Rima, Damask je postao vojna baza za armije legionara koji su se borili protiv Persijanaca. Hadrian je proglasio grad metropolisom u II veku n.e., a tokom vladavine Alexandera Severusa postao je Rimska kolonija. Dolaskom Islama, Damask je postao važan centar kao sedište Umayyad kalifata od 661 do 750. Kada su Abasidi preuzeli i preneli kalifat u Bagdad, Damask je jednom bio potpuno opljačkan. Nakon okupacije grada od strane Turaka Seldžuka 1076, Krstaši su neuspešno pokušali da ga preuzmu. Kada su Krstaši pokušali da po drugi put osvoje grad 1154., ovaj put je general Kurdskog porekla, Nureddin došao da ga odbrani i time je otpočela kratka zlatna era ovog grada. Nakon kratke okupacije od strane Mongola, grad su preuzeli Mamluci iz Egipta 1260. Tokom perioda vladavine Mamluka roba iz Damaska je postala nadaleko poznata i privlačila je trgovce iz Evrope. Ovo je dovelo do druge Mongolske invazije pod komandom Tamerlana, kada je grad bio sravnjen i kada su umetnici i školovano stanovništvo bili deportovani u Mongolsku prestonicu Samarkand. Mamluci su ubrzo povratili kontrolu i počeli da ponovo izgrađuju grad. Tokom vladavine Otomana, sudbina Damaska se menjala od statusa malog provincijskog gradića, do prestonice velikog carstva. Tokom Drugog Svetskog Rata, Turske i Nemačke snage se koristile Damask kao svoju bazu. Kada su ove snage bile poražene od strane Arapske legije i Saveznika, prva kratkotrajna Sirijska vladavina je bila uspostavljena 1919. Od 1945, kada je zbačena Francuska vladavina, Damask je postao prestonica moderne Sirije.
JORDAN AMAN je pre moderan Arapski grad nego velike, drevna metropola Orijenta, ali nije nikada uspeo da dosegne slavu koju imaju Kairo ili Damask. Ako se u Aman dolazi iz Damaska, može predstavljati ili veliko osveženje ili duboko razočarenje zbog svoje modernizovanosti i orijentisanosti ka metropolama zapadne Evrope. Ipak, ako se zagrebe ispod površine, ovaj grad može zadovoljiti svačija interesovanja.
JERASH je jedna od glavnih turističkih atrakcija Jordana. Ruševine ovog grada su odličan primer kako je izgledao Blisko istočni provincijalni grad starog Rima, i veoma je dobro očuvan. Na svom vrhuncu, ovaj grad je imao populaciju od oko 15000 stanovnika, i obzirom da se nalazio na jednoj od glavnih trgovinskih ruta, stanovništvo je prosperiralo od zemljoradnje. Drevni grad koji je preživeo do danas bio je admistrativni, civilni i komercijalni centar.
AJLUN je još jedan interesantan grad u Jordanu u kome minaret na džamiji u centru grada je star oko 600 godina. Ovde se nalaze i ostaci Vizantijske crkve Svetog Đorđa. Ipak, najinteresantnija je tvđava Qala’at ar-Rabad koja dominira gradom sa obližnjeg uzvišenja.
UMM QAIS ili GADARA su ruševine grada koji se nalazi u severo-zapadnom uglu Jordana. Ove ruševine su jako interesantne jer se na jednom mesto nalaze ruševine starog Rimskog grada i gotovo netaknutog Otomanskog sela. Ovo mesto takođe pruža idealan pogled na Golan visoravni u Siriji i Galilejsko More (jezero Tiberias) u Izraelu. Prema Biblijskom predanju, ovo je mesto na kojem je Isus isterao demone iz dva čoveka.
MADABA je grad koji je najpoznatiji po svojim neverovatnim i istorijski značajnim Vizantijskim mozaicima. Madaba je najvažniji hrišćanski centar u Jordanu i jako dugo je bio primer religijske tolerancije i mesto gde se molitve sa džamija mešaju sa zvonjavom crkvenih zvona. Biblijski Moabitski grad Medeba je jedan od gradova koji su bili podeljeni između 12 Izraelskih plemena. Do 160 p.n.e, Amoniti su držali kontrolu nad Madabom, a nekih 45 godina kasnije grad je bio osvojen od strane Hyrcanus-a I od Izraela, a obećan je Nabatejcima od strane Hyrcanus-a II za uzvrat pruženoj pomoći da se odbrani i oporavi Jerusalim. Pod Rimljanima, Madaba je postala prosperitetan provincijalni grad. Prosperitet se nastavio i tokom perioda Vizantije sve do invazije Sasanianaca iz Persije 614 n.e. Najviše mozaika datira upravo iz tog perioda.
NEBO planina (Mt.Nebo) je mesto na kojem je Mojsije rekao da je video obećanu zemlju, zemlju u kojoj je samom sebi zabranio ulaz. Mojsije je umro i sahranjen je na ovom mestu. Planina Nebo se sastoji od nekoliko vrhova, od kojih je na vrhu Siyagha sagrađena Mojsijeva memorijalna crkva. Osim svog religijskog značaja, planina nebo pruža nezaboravne poglede na nizije koje je okružuju.
TELL AL-KHARRAR je mesto na kojem je, prema Biblijskom predanju, Sv. Jovan Krstitelj krstio Isusa Hrista. Oko ovog lokaliteta se nalazi više arheoloških iskopina, uključujući cisterne vode koje datiraju iz doba Rima i Vizantije, ostaci prostorije za molitve iz trećeg veka na kojima je jos vidljiv podni mozaik i rekunstruisani lukovi Vizantijske crkve iz četvrtog veka. Najveći i najočuvaniji lokaliteti se nalaze na Ilijinom brdu, na kojima se nalaze tri pećine, bazeni u kojima su se obavljala krštenja, crkve i manastir koji datira iz Vizantijskog perioda na čijem se podu nalaze mozaici sa starogrčkim natpisima. Brdo, sa kojeg se veruje da se Sv. Ilija uzdigao u raj, gleda naniže u trske oko jedne od pritoka reke Jordan za koje se kaže da je mesto gde je kršten Isus Hrist.
MRTVO MORE se nalazi na najnižoj tački planete zemlje na -400mnv i deo granice između Jordana i Izraela prolazi sredinom ovog mora. Salinitet vode ovog mora je toliko veliki da ljudsko telo ne može da potone, već pluta tek nekoliko centimetara ispod površine vode. Kristali soli koji se nalaze na obalama Mrtvog mora su prava atrakcija.
PETRA spada u ona mesta koja obično postoje jedino u mašti ili je potrebno verovati da takva mesta postoje da biste ih mogli ugledati. Petra je nešto sto se ne sme propustiti u Jordanu, a tokođe je običaj da se kaže ako u Jordanu možete ili želite da obiđete samo jedno mesto, onda neka to bude Petra. O Petri ovde nećemo otkrivati previše, već ćemo pokušati da Vam sa ovih nekoliko fotografija podstaknemo maštu o drevnom gradu iz snova.
WADI RUM nudi neke od najneverovatnijih pustinjskih scena koje ćete ikada videti! Ovo područje i pustinja su postli poznati po prisustvu drevnih Arapskih odmetnika koji su boravili ovde, kao i po čuvenom Lorensu od Arabije i od tada, ova pustinja nije izgubila svoje čari i skrivenu veličanstvenost. Nezaboravni trenutci tokom boravka u ovoj pustinji su posmatranje galaksija tokom noći, kao i iposmatranje zlaska ili zalaska sunca.
AQABA (Akaba) je grad koji se nalazi na krajnjem jugu Jordana, na obali Crvenog Mora. Aqaba je najpoznatija po izuzetnim podvodnim koralima koji predstavljaju nezaboravne podvodne pejzaže. Aqaba je predivno mesto za odmor ili predah od puta, a moguće je i iznajmljivanje ronilačke opreme.
|
![]() |
||||||||||
![]() |
|||||||||||||
|
|
|||||||||||||
![]() |
Klub
Ekstremnih Sportova
"Pozitiv" - Sva prava zadržana @ 2007. |
|
|||||||||||
![]() |
|||||||||||||
![]() |
|||||||||||||
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|||